Miom maternice: simptomi, praćenje i kada ginekologu

Miomi, odnosno leiomiomi ili fibroidi, benigni su tumori koji nastaju iz mišićnog tkiva maternice. Nisu karcinom i u pravilu ne znače povećan rizik od raka maternice. Nalaz mioma na ultrazvuku zato ne znači automatski da je potrebno liječenje.

Miomi su česti, osobito u reproduktivnoj dobi i oko perimenopauze. Neki izvori navode vrlo široke procjene učestalosti jer rezultat ovisi o dobi, populaciji i načinu otkrivanja. Važnije od same brojke jest pitanje imate li simptome i gdje se miom nalazi.

Rast mioma povezan je s hormonima, osobito estrogenom i progesteronom. Nakon menopauze se kod mnogih osoba smanjuju ili prestaju rasti, ali svako novo krvarenje nakon menopauze treba posebno provjeriti.

Miomi se često otkriju ultrazvukom, ali odluka o liječenju ovisi o simptomima i planovima pacijentice.

Položaj mioma često je važniji od same veličine. Manji miom koji deformira šupljinu maternice može stvarati više problema s krvarenjem ili plodnošću nego veći miom na vanjskoj stijenci maternice.

Tekstualni sažetak tablice: submukozni miom može uzrokovati obilno krvarenje ili smetnje plodnosti; intramuralni miom može uzrokovati bol, pritisak ili obilnije menstruacije; subserozni miom može pritiskati mokraćni mjehur ili crijeva; peteljkasti miom rijetko može uzrokovati naglu bol ako se peteljka uvrne.

Ginekolog procjenjuje položaj, broj i veličinu mioma te povezuje nalaz sa simptomima. Dva nalaza iste veličine ne moraju imati isti značaj.

Mnogi miomi ne uzrokuju nikakve simptome. Kada ih uzrokuju, najčešće se radi o promjenama krvarenja, pritisku ili boli.

• Obilna ili dulja menstruacija: krvarenje može trajati dulje, biti jače nego prije ili sadržavati ugruške.
• Krvarenje između menstruacija: osobito ako se ponavlja ili je novo.
• Bol ili pritisak u zdjelici: osjećaj težine, pritiska ili bolnosti.
• Učestalo mokrenje ili teško pražnjenje mjehura: veći miom može pritiskati mokraćni mjehur.
• Zatvor ili pritisak prema crijevima: ovisno o položaju mioma.
• Umor, slabost ili zaduha pri naporu: mogu upućivati na anemiju zbog kroničnog gubitka krvi.

Ginekološki pregled i ultrazvuk najčešći su prvi koraci. Transvaginalni ultrazvuk često dobro prikazuje maternicu, a prema potrebi se koristi i abdominalni ultrazvuk.

Ako nalaz nije jasan, ako se planira zahvat ili treba preciznije odrediti odnos mioma prema šupljini maternice, ginekolog može predložiti dodatnu obradu. To može uključivati sonohisterografiju, histeroskopiju ili magnetsku rezonancu, ovisno o simptomima i planu liječenja.

Važno je pratiti i krvnu sliku ako su menstruacije obilne. Anemija zbog kroničnog krvarenja može značajno utjecati na umor, koncentraciju, toleranciju napora i opće stanje.

Liječenje ovisi o simptomima, dobi, veličini i položaju mioma, želji za trudnoćom, anemiji, drugim bolestima i dostupnosti pojedinih postupaka. Nema jedne opcije koja je najbolja za sve.

Praćenje bez liječenja može biti dovoljno ako miom ne uzrokuje tegobe. Učestalost kontrole dogovara se s ginekologom, a ranije se javite ako se pojave novi simptomi.

Lijekovi mogu smanjiti krvarenje ili bol, ali izbor mora biti individualan. U obzir mogu doći nesteroidni protuupalni lijekovi za bol kod osoba koje ih smiju uzimati, traneksamična kiselina za obilno krvarenje prema liječničkoj uputi, hormonska kontracepcija ili levonorgestrel intrauterini sustav kod odabranih pacijentica. GnRH analozi mogu se koristiti kratkotrajno u određenim situacijama, primjerice prije zahvata, zbog nuspojava i ograničenja.

Ulipristal acetat 5 mg za liječenje mioma u Europskoj uniji ima strogo ograničenu uporabu zbog rizika ozbiljnog oštećenja jetre. EMA navodi da se može koristiti samo kod premenopauzalnih žena za koje operacijski postupci, uključujući embolizaciju, nisu prikladni ili nisu uspjeli, te se ne smije koristiti za kontrolu simptoma dok se čeka operacija.

Zahvati uključuju miomektomiju, histeroskopsku resekciju submukoznog mioma, embolizaciju materničnih arterija, ablativne metode u odabranim centrima i histerektomiju. Miomektomija čuva maternicu, ali se miomi mogu vratiti. Histerektomija uklanja maternicu i sprječava ponovni nastanak mioma, ali je velika i nepovratna odluka.

Plan liječenja treba povezati simptome, nalaz i želju za trudnoćom.

Većina osoba s miomima može zatrudnjeti i imati trudnoću bez velikih problema, ali neki miomi mogu otežati začeće ili povećati rizik komplikacija. Rizik najviše ovisi o tome deformira li miom šupljinu maternice, koliko je velik i gdje se nalazi.

Submukozni miomi i miomi koji mijenjaju oblik šupljine maternice mogu biti važni kod neplodnosti, ponavljanih pobačaja ili postupaka medicinski potpomognute oplodnje. To ne znači da svaki miom treba operirati prije trudnoće.

U trudnoći miomi mogu biti povezani s bolovima, nepravilnim položajem ploda, prijevremenim porodom, abrupcijom posteljice ili većom vjerojatnošću carskog reza, ali većina trudnica s miomima nema sve te komplikacije. O planu praćenja treba razgovarati s ginekologom ili opstetričarom.

Članak je provjeren 22. lipnja 2026. prema NHS-u, Office on Women's Health, NCBI Bookshelf pregledu, EMA ograničenjima za ulipristal acetat 5 mg, HALMED bazi lijekova te HZHM/gov.hr hitnim uputama. Lijekovi i zahvati za miome ovise o simptomima, nalazu, planovima za trudnoću i procjeni ginekologa; za svaki lijek provjerite aktualnu uputu i lokalni status lijeka.