Strah od zubara: zašto se javlja i kako se s njim nositi

Strah od stomatologa nije ni rijedak ni neracionalan. Procjene se razlikuju ovisno o metodologiji istraživanja, ali konzistentno pokazuju da između 50% i 80% odraslih osoba osjeća barem blagu anksioznost prije stomatološkog pregleda. Klinički stupanj straha koji utječe na ponašanje, dakle odgađanje ili izbjegavanje posjeta, prisutan je u otprilike 10% do 20% populacije.

U hrvatskom kontekstu istraživanje koje je 2019. provela Katedra za dentalnu medicinu u Zagrebu pokazalo je da 65,4% ispitanika navodi određenu razinu straha, a gotovo svaki peti odgađa terapiju zbog njega. Posljedice su predvidljive: karijes napreduje, infekcije se šire, a zahvati koji su mogli biti jednostavni postaju složeni i skupi.

Dentalna anksioznost nije osobna mana. Ona je naučena reakcija, najčešće utemeljena na konkretnom iskustvu ili posrednom učenju, i kao takva može se modificirati.

Strah od zubara jedan je od najčešćih specifičnih strahova u odrasloj populaciji

Istraživači razlikuju nekoliko kategorija uzroka. Nije sav strah isti, a prepoznavanje izvora pomaže pri odabiru strategije.

Prethodno bolno ili traumatsko iskustvo najčešći je uzrok. Jedno loše iskustvo kod djece, posebno između 6. i 12. godine kada se formiraju trajni zubi, može stvoriti uvjetovanu reakciju straha koja traje desetljećima. Istraživanje u Journal of Dental Research pokazalo je da odrasli koji su kao djeca imali bolne zahvate imaju trostruko veću vjerojatnost za razvoj kliničke dentalne fobije.

Strah od gubitka kontrole posebno je izražen kod osoba koje inače visoko vrednuju autonomiju. Ležati u stolici s otvorenim ustima dok netko radi nešto što ne vidite aktivira obrambene mehanizme neovisno o prisutnosti stvarne boli.

Posredovano učenje znači da ste odrasli uz roditelja, brata ili sestru koji su pokazivali strah. Djeca su izuzetno osjetljiva na takve signale. Izjave poput "ide se zubar, ali ništa ne boli" paradoksalno signaliziraju mogućnost boli.

Specifična senzorna averzija obuhvaća osjetljivost na zvuk bušilice, miris ordinacije ili sam osjećaj instrumenata u ustima. Ovo je fiziološki uvjetovan odgovor koji ne podrazumijeva kognitivni strah, ali ga funkcionalno imitira.

Dobar stomatolog ne čeka da pacijent sam savlada strah. Postoji niz prilagodbi standardne prakse koje značajno smanjuju anksioznost.

Tell-show-do metoda potječe iz pedodoncije ali se uspješno primjenjuje i kod odraslih. Stomatolog objašnjava što će raditi, pokazuje instrumente, a tek onda pristupa zahvatu. Predvidljivost drastično smanjuje anksioznost.

Dogovoreni signal za pauzu vraća pacijentu osjećaj kontrole. Najčešće je to podizanje ruke koje znači "stani, trebam trenutak". Samo znanje da mogu prekinuti zahvat kad žele dovoljno je za mnoge pacijente da ostanu mirniji.

Nježna primjena anestezije rješava jedan od najčešćih strahova, strah od boli pri uklanjanju boli. Topikalni anestetik u gelu apliciran 60 do 90 sekundi prije injekcije gotovo u potpunosti eliminira bol uboda. Istraživanje iz 2021. (Anaesthesia and Intensive Care) pokazalo je da primjena topikalnog anestetika smanjuje subjektivnu ocjenu boli pri injekciji za prosječno 62%.

Kratke sesije za jako anksiozne pacijente. Bolje je u prvim posjetima napraviti manje i graditi povjerenje nego inzistirati na efikasnosti i ojačati strah.

Za pacijente kod kojih komunikacija i prilagodba nisu dovoljni postoje farmakološke opcije. Sedacija u stomatologiji nije isto što i opća anestezija, a u Hrvatskoj je dostupno nekoliko razina.

Dušikov oksidul najčešće se koristi u ordinacijama koje su ga nabavile. Plin se udisava kroz masku, učinak nastupa za 2 do 3 minute, a nestaje pet minuta nakon što se plin zamijeni čistim kisikom. Pacijent je budan, svjestan ali opušten i smanjene osjetljivosti na stres. Nema naknadne sediranosti, može voziti kući. U Sjedinjenim Državama i Velikoj Britaniji ovo je standardna opcija za anksiozne pacijente, u Hrvatskoj je još uvijek rijetka.

Oralna sedacija podrazumijeva uzimanje benzodiazepina (najčešće triazolama ili diazepama) sat do dva sata prije zahvata. Pacijent dolazi u pratnji jer je zabranjeno upravljanje vozilom. Amnestički učinak znači da mnogi pacijenti zahvat ne pamte dobro, što samo po sebi smanjuje naknadni strah.

Djeca između 3 i 6 godina prolaze kroz fazu općenitog straha od nepoznatog, a stomatološka ordinacija je arhetipska nepoznanica. Reakcija djece uvelike ovisi o tome kako roditelji komuniciraju o odlasku zubaru.

Nekoliko praktičnih smjernica koje su potkrijepljene istraživanjima:

Ne koristite posjete zubaru kao prijetnju. "Ako nećeš prati zube, ići ćeš zubaru i bolit će te" uspostavlja direktnu vezu između lošeg ponašanja, odlaska zubaru i boli. Ovo je gotovo savršen recept za razvoj straha.

Pedijatrijskom stomatologu idealno je otići prije prvog zuba koji zaboli. Američka akademija za pedijatrijsku stomatologiju preporučuje prvi pregled do prve godine života ili čim nikne prvi zub. U Hrvatskoj je HZZO pregled dostupan od treće godine, što je već kasno za formiranje pozitivnih asocijacija.

Igra zubara kod kuće s igračkama normalizira iskustvo. Dijete koje je već u igri otvorilo usta i dopustilo da mu se gleda u zube mnogo mirnije prolazi kroz pravi pregled.

Rani i pozitivni prvi posjeti zubaru postavljaju temelje za cijeli život bez straha

Pedijatrijskog stomatologa, dakle specijalistu koji radi isključivo s djecom, vrijedi potražiti ako dijete pokazuje izraženu anksioznost. Takve ordinacije imaju prilagođen prostor, instrumentarij i komunikacijski pristup koji značajno razlikuje iskustvo od standardne ordinacije.

Nekoliko metoda pokazalo se klinički korisnim i nije potrebna stručna pomoć da ih primijenite.

Kontrolirano disanje aktivira parasimpatički živčani sustav i smanjuje fiziološke pokazatelje anksioznosti. Tehnika 4-7-8: udahnite 4 sekunde, zadržite 7, izdišite 8. Tri do četiri ciklusa dovoljna su da se smanji frekvencija srca.

Progresivna mišićna relaksacija razvio je Edmund Jacobson još 1920-ih. Sustavno zatezanje i opuštanje mišićnih skupina smanjuje ukupni tonus simpatičkog živčanog sustava. Nekoliko studija potvrdilo je primjenu ove tehnike specifično za dentalnu anksioznost.

Distrakcija funkcionira jako dobro kod blage do umjerene anksioznosti. Slušanje glazbe kroz slušalice, gledanje serije na mobitelu (uz dogovor stomatologa), pa čak i stezanje lopte stresom sve su metode koje smanjuju fokus na zahvat. Neke ordinacije imaju ekrane na stropu upravo s tim ciljem.

Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) jedina je intervencija s dostatnom bazom kliničkih dokaza za liječenje kliničke dentalne fobije. Za one koji su u kategoriji fobije, a ne samo anksioznosti, kratki KBT tretman od pet do osam seansi pokazuje trajni učinak.

Mnogi pacijenti ne govore stomatolozu da se boje jer se srame ili misle da ništa ne može promijeniti. Oba razloga su pogrešna.

Dobar stomatolog znat će prilagoditi pristup ako zna s čime ima posla. Konkretno recite što vas plaši: bušilica, injekcija, miris, osjećaj da ne možete disati, strah od boli. Što preciznije opišete, to bolje može reagirati.

Ako osjetite da vaš strah nije ozbiljno shvaćen ili da stomatolog nema strpljenja za razgovor, to je informacija o toj konkretnoj ordinaciji, a ne o svim stomatološkim ordinacijama. Vrijedi potražiti drugu.