PAPA test: što je, koliko često i što znače rezultati

PAPA test (Papanicolaou test) je citološka pretraga koja otkriva stanične promjene na vratu maternice (cerviksu) prije nego se razvije rak. Nazvan je po grčko-američkom liječniku Georgiousu Papanicolaouu koji je razvio metodu 1940-ih godina.

Rak vrata maternice nekad je bio vodeći uzrok smrti od raka kod žena. Uvođenje PAPA testa u organizirane programe probira smanjilo je incidenciju i smrtnost za 60 do 80 posto u zemljama koje ga sustavno provode. U Hrvatskoj, nacionalni program probira za rak vrata maternice poziva žene od 25 do 64 godine na PAPA test svake 3 godine.

PAPA test ne detektira rak. On detektira predmaligne promjene, stanične abnormalnosti koje mogu, ali ne moraju, napredovati prema raku u sljedećih 10 do 20 godina. To je ključna prednost: rak vrata maternice jedan je od rijetkih karcinoma koji se može spriječiti jer ima dugu pretkliničku fazu.

PAPA test radi ginekolog u ordinaciji. Traje 3 do 5 minuta. Nije ugodan, ali ne bi trebao biti bolan. Žena leži na ginekološkom stolu, liječnik uvodi spekulum u vaginu da vizualizira vrat maternice, i malim četkicom ili špatulom uzima uzorak stanica s površine cerviksa i endocervikalnog kanala.

Uzorak se fiksira na stakalce ili u tekućinu (liquid-based cytology) i šalje u citološki laboratorij gdje citotehnolog i citopatolog pregledavaju stanice pod mikroskopom.

Strah od PAPA testa čest je razlog zašto žene izbjegavaju pregled. Ako ste nervozne, recite to ginekologu. Različite veličine spekuluma, podmazivanje i opuštena pozicija mogu znatno smanjiti nelagodu.

Citološki nalaz izražava se prema Bethesda klasifikaciji, koja je međunarodni standard. Evo što pojedini nalazi znače:

ASC-US je najčešći abnormalni nalaz i u većini slučajeva se spontano normalizira. LSIL također ima visoku stopu spontane regresije, posebno kod mladih žena. HSIL zahtijeva intervenciju jer bez liječenja 30 do 50 posto HSIL lezija napreduje prema invazivnom karcinomu.

Abnormalan PAPA test ne znači rak. U velikoj većini slučajeva znači da postoje stanične promjene koje se mogu pratiti ili liječiti prije nego postanu problem.

Humani papilomavirus (HPV) uzrokuje gotovo 100 posto karcinoma vrata maternice. Postoji više od 200 tipova HPV-a, ali samo 15-ak je visokorizično za razvoj karcinoma. Tipovi 16 i 18 odgovorni su za 70 posto svih slučajeva.

HPV je izuzetno čest. Do 80 posto seksualno aktivnih osoba inficira se barem jednim tipom HPV-a tijekom života. Velika većina (90 posto) infekcija prolazi spontano unutar 2 godine zahvaljujući imunološkom sustavu. Problem nastaje kad infekcija perzistira godinama i uzrokuje progresivne stanične promjene.

HPV cjepivo (Gardasil 9) štiti od 9 tipova HPV-a, uključujući tipove 16 i 18. Najučinkovitije je kad se primi prije početka spolne aktivnosti. U Hrvatskoj je besplatno za djevojčice u 8. razredu osnovne škole, a preporučuje se i za dječake.

Kolposkopija je pregled vrata maternice pod povećanjem (6 do 40 puta) pomoću kolposkopa, instrumenta s izvorom svjetla i optičkim sustavom. Indicirana je nakon abnormalnog PAPA testa ili pozitivnog HPV testa visokorizičnim tipom.

Postupak je sličan ginekološkom pregledu. Ginekolog postavi spekulum, vizualizira cerviks i nanese otopinu octene kiseline (3 do 5 posto) koja uzrokuje privremeno bijeljenje abnormalnih područja. Jodom (Lugolov test) se bojaju normalne stanice tamno, dok patološka područja ostaju nepigmentirana.

Ako se vide sumnjiva područja, uzima se biopsija (mali komadić tkiva) za patohistološku analizu. Biopsija traje sekundu i uzrokuje kratku oštru bol, slično štipanju. Krvarenje je minimalno. Rezultat patohistologije definitivno potvrđuje stupanj displazije i usmjerava daljnje liječenje.

CIN 1 (blaga displazija) u pravilu se samo prati jer se u 60 do 80 posto slučajeva spontano povlači unutar 2 godine, posebno kod žena mlađih od 30 godina. Kontrola PAPA testom i/ili HPV testom svaka 6 do 12 mjeseci dovoljna je.

CIN 2 i CIN 3 (umjerena i teška displazija) liječe se aktivno. Standardna metoda je LLETZ (Large Loop Excision of the Transformation Zone), poznata i kao LEEP. Pod lokalnom anestezijom, električna omča uklanja zahvaćeno tkivo s vrata maternice. Zahvat traje 10 do 15 minuta, ambulantno, bez opće anestezije.

Nakon LLETZ-a, oporavak traje 4 do 6 tjedana. Normalan je smeđkasti iscjedak i lagano krvarenje. Izbjegavajte tampone, spolne odnose i kupanje u kadi 4 tjedna. Kontrolni PAPA test i HPV test rade se 6 mjeseci nakon zahvata.

Utjecaj na trudnoću: LLETZ blago povećava rizik od prijevremenog poroda (relativni rizik 1,5 do 2,0). Što je veća količina uklonjenog tkiva, veći je rizik. Zato se kod mladih žena koje planiraju trudnoću preferira konzervativniji pristup kad je to onkološki sigurno.

Prema hrvatskom nacionalnom programu, PAPA test preporučuje se ženama od 25 do 64 godine svake 3 godine. Program šalje pozivna pisma na kućnu adresu.

Žene mlađe od 25 godina ne uključuju se u probir jer su HPV infekcije u toj dobi česte i prolazne, a abnormalni PAPA testovi uglavnom se spontano normaliziraju. Probir u toj skupini dovodi do nepotrebnih biopsija i liječenja bez koristi.

Nakon 65. godine probir se može prekinuti ako su posljednja 3 PAPA testa unutar 10 godina bila normalna i nije bilo abnormalnih nalaza. Žene koje nikada nisu bile na PAPA testu trebale bi ga napraviti bez obzira na dob.

Žene koje su primile HPV cjepivo i dalje trebaju redoviti PAPA test jer cjepivo ne pokriva sve visokorizične tipove HPV-a.